Nadam se da ću knjigu koju sam naumila da pišem završiti prije nego li me stigne proklestvo iz „Doline kraljeva“. A čuj, samo ne znam šta da pišem kad su drugi prije mene već sve napisali! Ma smisliću nešto već, pametna sam ja cura!
Dakle na red je došao Karnak. To vam je čudo koje bi svaki arhitekta trebao vidjeti. Muslimani idu na Hadž, Katolici imaju više svetih mjesta koja obilaze, Jevreji idu u Jerusalim, a arhitekta bi trebao u Karnak!
Ono hramova, kipova i utvrđenja što je „preživjelo“ u Karnaku stvarno zadivljuje. Današnji savremen čo'ek gradi montažnu kuću i ko hadžija se useli u nju za mjesec-dva i ona „drži vode dok gazda ne ode“ tj. dok ne umre, a one građevine koje su gradili stari Egipćani prije 4-5.000 godina ništa neuništi, čak ni zemljotresi. Zemljotresi su doduše oštetili, ali ne i uništili. Te statue, stubovi, na kojima je oslikano pismo, građene su čini mi se godinama, decenijama, a čak mislim i vijekovima.
Jedan od najstrijih hramova Karnaka je posvećen bogu Amunu. Smatra se najvećim hramom na svijetu, izgrađenim na stubovima. Kažu da bi se u njega mogla smjestiti cijela katedrala Notrdam u Parizu, što su tačno izračunali francuski arheolozi u saradnji sa geometrima. Amerikanci su također računali nešto u tom fazonu i njihova računica je rekla da bi Amunov hram mogao da pokrije polovinu Menhetna!
Da nadovežem još nešto: postoji tvrdnja (ali samo tvrdnja, jer još niko nije probao) da vrh jednog stuba u Karnaku ima opseg 15 metara i na njemu bi moglo da stoji 15-ero ljudi!
Ovi faraoni kao da nisu imali drugog posla, već su se samo takmičili ko će napravit, zapravo naredit da se načini impresivnija građevina i takoto. Pa uzmimo Hatšepsut faraonku. Ona je sve nadmašila kad je naredila da se izgradi najveći i najraskošniji obelisk (što rekao naš vodič obeliKS) rekavši da će poslati onoliko mjerica zlata koliko je vreća pijeska potrebno za njegovu izgradnju.
Karnak se nalazi uz Nil. Prema Nilu gleda i kip skarabeja podignut u čast insekta koji je imao kod Egipćana božanstvenu moć. Meni je skarabej ostao u sjećanju kad sam jednom gledala opstanak. Zvala sam ga „buba koja valjuta balegu“. Buba mi je bila mnogo simpatična. Obišla sam krug oko kipa skarabeja sa desna na lijevo 7 puta, kako su nam rekli, ne bi li mi se ispunila želja. Nije se ispunila, a više i nemam potrebe da je želim.
Ah, da zaboravila sam pomenuti šta se nalazi na ulazu u Karnak. I sa desne i sa lijeve strane prostiru se statue ovnova koji podrazumjevaju čuvare grada. Tu sam snimila kratki film. Zapravo nijemi film, jer kamerica koja me snimala nije imala tona.
I tako sve je impresivno, čudesno, bajno, krasno, ostavlja bez daha i od svih mojih dosadašnjih putovanja, kao nešto najljepše i najimpresivnije izdovijla bih prvo Karnak, a zatim Pompeje.
Dakle na red je došao Karnak. To vam je čudo koje bi svaki arhitekta trebao vidjeti. Muslimani idu na Hadž, Katolici imaju više svetih mjesta koja obilaze, Jevreji idu u Jerusalim, a arhitekta bi trebao u Karnak!
Ono hramova, kipova i utvrđenja što je „preživjelo“ u Karnaku stvarno zadivljuje. Današnji savremen čo'ek gradi montažnu kuću i ko hadžija se useli u nju za mjesec-dva i ona „drži vode dok gazda ne ode“ tj. dok ne umre, a one građevine koje su gradili stari Egipćani prije 4-5.000 godina ništa neuništi, čak ni zemljotresi. Zemljotresi su doduše oštetili, ali ne i uništili. Te statue, stubovi, na kojima je oslikano pismo, građene su čini mi se godinama, decenijama, a čak mislim i vijekovima.
Jedan od najstrijih hramova Karnaka je posvećen bogu Amunu. Smatra se najvećim hramom na svijetu, izgrađenim na stubovima. Kažu da bi se u njega mogla smjestiti cijela katedrala Notrdam u Parizu, što su tačno izračunali francuski arheolozi u saradnji sa geometrima. Amerikanci su također računali nešto u tom fazonu i njihova računica je rekla da bi Amunov hram mogao da pokrije polovinu Menhetna!
Da nadovežem još nešto: postoji tvrdnja (ali samo tvrdnja, jer još niko nije probao) da vrh jednog stuba u Karnaku ima opseg 15 metara i na njemu bi moglo da stoji 15-ero ljudi!
Ovi faraoni kao da nisu imali drugog posla, već su se samo takmičili ko će napravit, zapravo naredit da se načini impresivnija građevina i takoto. Pa uzmimo Hatšepsut faraonku. Ona je sve nadmašila kad je naredila da se izgradi najveći i najraskošniji obelisk (što rekao naš vodič obeliKS) rekavši da će poslati onoliko mjerica zlata koliko je vreća pijeska potrebno za njegovu izgradnju.
Karnak se nalazi uz Nil. Prema Nilu gleda i kip skarabeja podignut u čast insekta koji je imao kod Egipćana božanstvenu moć. Meni je skarabej ostao u sjećanju kad sam jednom gledala opstanak. Zvala sam ga „buba koja valjuta balegu“. Buba mi je bila mnogo simpatična. Obišla sam krug oko kipa skarabeja sa desna na lijevo 7 puta, kako su nam rekli, ne bi li mi se ispunila želja. Nije se ispunila, a više i nemam potrebe da je želim.
Ah, da zaboravila sam pomenuti šta se nalazi na ulazu u Karnak. I sa desne i sa lijeve strane prostiru se statue ovnova koji podrazumjevaju čuvare grada. Tu sam snimila kratki film. Zapravo nijemi film, jer kamerica koja me snimala nije imala tona.
I tako sve je impresivno, čudesno, bajno, krasno, ostavlja bez daha i od svih mojih dosadašnjih putovanja, kao nešto najljepše i najimpresivnije izdovijla bih prvo Karnak, a zatim Pompeje.
3 comments:
E da budem prvi koji prokomentarisa... :-)
Jesu li to isti tekstovi ili su "prerade"?
To su NOVI/STARI tekstovi koji su bili u arhivi. Blog sam otvorila iz zafrkancije i najvise mi zao sto najozbiljnije nisam pisala o Egiptu. A ovdje me svakako niko ne cita, ovo je blog za moju dusu i dusu onih koji vole putesestvije, a onaj drugi je za svakog ponaosob.
Ovdje sam neke tekstove prepisivala iz knjiga, mislim na one koji govore o istoriji jelte to ne mogu izmisljat :)
Samohrana D.
Sretno sa hranom iz okruženja!
Ja sam pilot ali ptice ne mogu da jedem!
Ono što me zanima jeste da li je putovanje stvarno?
Meni djeluje tako!
Sretno!
Post a Comment