Kad sam bila mala slušala sam priče o Dolini kraljeva i prokletstvu Tutankamona. Čak sam gledala i filmove i čvrsto sam sebi obećala da nikad neću otić u njegovo grobnicu. Ono nije se s tim zajebavat, šta ja znam kako me mrtvi Tutankamon može proklet. Ko god je bio u njegovoj grobnici poginuo je- tako su govorile legende, ali ne bih ja bila JA da nisam otišla da vidim gdje to počiva mali Tutankamon. Kad ja dodjoh, aman zaman, moje oči ne mogaše vjerovat, pa i ono treće oko nije vjerovalo što ga bijaše instiktom nazvah. Rekli su mi da u grobnice mogu uc al' na vlastitu odgovornost, jer eto bicu pro-kle-ta! Jest, jest! Prokleta! Ja ba. Nije mi takvo upozorenje stojalo ni u solarijumu da cu dobit rak ako se budem kvarcala. Ali, vrijedilo se zrtvovat: budeš proklet, al' vidis bato Dolinu kraljeva!
Grobnice su poredane jedna do druge, ukupane u brda. Ispred svake grobnice (i u cijeloj grobnici) vise čuvari koji te pomno prate da ne uslikaš nešto, a ako uslikaš ode ti kamera. No, ako daš bakšiš slikaj šta hoces! Kakva drzava! Ma krasno.
Od svih faraona pomenucu dvojicu najznačajnijih, bar meni značajnih...Ramzesa II i Tuthankamona.
Treći vladar 19. dinastije i faraon najimpresivnije vladarske karijere koja se uopštee može zamisliti. Puno ime bilo mu je Usermaatre-setepenre Ramzes ("Ra je snažan u pravednosti - Raov izabranik Ramzes"). Vladao je (1290-1224. pr. Kr.) u vrijeme velikog procvata, ali koji je bio popraćen stalnim ratovima. Kako Egipat, tadašnja velesila bliskog istoka, nije mogao izbjeći stalno ratovanje s neprijateljima na sjeveru i jugu, Ramzes je od svoje dječačke dobi do duboke starosti vodio mnoštvo uspješnih ratnih pohoda. Najteža Ramzesova bitka zbila se kod grada Kadeša kad je zamalo izbjegao smrt ili zarobljavanje od strane Hetita. Ramzes je dovršio veliki hram u Karnaku, te izgradio kolosalne hramove u Abu Simbelu i palaču Rameseum. Njegove žene Neferati, Isis-nefret i dvjestotinjak prilježnica rodile su mu 96 sinova i 60 kćeri. Među njegovom djecom Egipćani su osobito poštovali princa Haemvaseta koji je bio vrhovni svećenih Ptaha u Memfisu. Haemvaset je bio poznat kao mudrac, a o njemu govore priče s papirusa iz kasnog razdoblja. Budući da je doživio duboku starost (94 godine) nadživio je 12 svojih sinova, a naslijedio ga je trinaesti - Merenptah. Mumija Ramzesa II pokazuje da je bio iznimno visok (oko 192 cm) što je znatno iznad prosjeka za njegovo doba kad su prosječni muškarci bili visine oko 160 cm. Zbog svoje upečatljive osobnosti i uspješne vladavine obično ga nazivaju Ramzes Veliki. Ja bih dodala još i to da je lik bio reprezantativac za košarku, radi fola.
Grob Thutankamona je bio jedini neopljačkani grob koji se otkrio u 20 vijeku. Sastojao se od četiri prostorije i jednog dugog hodnika. Sve je bilo prepuno prekrasnih umjetničkih predmeta. Danas je blago iz Tutankhamonove grobnice najveća atrakcija Nacionalnog muzeja u Kairu, a faraonova pogrebna maska i antropomorfni sarkofazi od zlata spadaju u najpoznatije i najatraktivnije spomenike staroga vijeka uopšte. Ispitivanja njegova DNK možda će jednog dana razotkriti tajnu ko je bio Tuthankamon, no za sada egipatske vlasti ne dozvoljavaju da se ono obavi. Znamo da je umro ili bio ubijen između 17. i 19. godine života. Radiološka ispitivanja mumije otkrila su povredu na glavi, te se pretpostavlja da je mladi vladar umro od posljedice povrede koju je zadobio pri nekoj nezgodi. Naravno, ne može se isključiti ni mogućnost da je ubijen. No, s političkog motrišta teško da je postojao razlog za atentat na faraona-dječaka. On je bio pod kontrolom Amonovog klera koji je započeo protureformu hereze već umrlog Ekhnatona čija je prijestolnica bila osuđena na brzu propast. Iz njegovog je imena izbačen bog Aton i zamijenjen Amonom. U tom kontekstu mladi Tutankhamon bio je savršena marioneta u rukama Amonovog sveštenstva. S druge strane, ubistvo mladog faraona moglo je biti u interesu onih koji su zauvijek željeli zatrti Ekhnatonovu lozu i uništiti svaki trag njegove vladavine.
Da malo približim izgled grobnica onima koji nisu nikad bili...
Dakle ulaz grobnica je ugraviran u brdo i da bi došao do dna moraš sići niz stepenice koje su opet prekrivene daskama. Vjerovatno se čuvaju da se ne oštete, jer tim daskama na dan pređe stotine ljudi. Čim zađeš u grobnicu, vonj i ustajali zadah okrene ti želudac u utrobi. No, za cijenu zadovoljstva izdrzi se sve to. Platiš ulaz da vidiš grobnicu kraljeva, zgadi ti se zrak koji udises i jos uz to budes proklet. Nije fer.
Ono što me impresioniralo bile su slike po zidovima. Neko je gubio vrijeme prije hiljada godina crtajući od početka zida pa sve do dna razne hijeroglife, crteze ljudi iz profila u kratkim suknjicama, sa štapovima koji liče na kobre, te neke ptice, životinje itd. Neko je bio saburli što bi rek'o naš narod, da bi danas, a sve u svrsi turizma i para, Egipćani sve te crteze fino prekrili staklom da se ne diraju i sve to unovcili. Mozda su ih i prokleli svi oni Ramzesi, Tutankamoni itd. , pa su onako bijedni i jadni ostali i dan danas, a ekonomska situacija Egipta i ne obecava bas puno da ce za par godina biti bolje. E neće.
1 comment:
Proba sa komentarima
Post a Comment