Hatšepsut

Negdje sam čitala da je Tina Tarner u prošlom životu bila Hatšepsut. To joj je navodno rekao neki prorok koji je mogao da vidi šta je ko bio u prošlosti. I eto reinkarnirala se ni manje ni više u Tinu Tarner.

Hatšepsut, kraljica koja je obilježila mirno razdoblje prvoga dijela 18. dinastije, (1473-1458. pr. Kr.) bila je kći Tutmozisa I. i žena svog polubrata Tutmozisa II. koji je vladao vrlo kratko. Prerana smrt vladara dovela je Hatšepsut na prijestolje umjesto kraljevskog nasljednika Tutmozisa III., koji je u vrijeme smrti svog oca još bio dijete. Naime, nakon smrti Tutmozisa I., vlast u Egiptu je preuzeo njegov sin i nasljednik Tutmozis II. (1494.-1490.pr.Kr.). Za ženu je uzeo svoju polusestru Hatšepsut kao "božansku suprugu". Kako je Tutmozis bio vrlo mlad kad je stupio na prijestolje, a i boležljive prirode, umro je nakon samo četiri godine vladavine. Za to vrijeme je, zbog njegove bolesti, njegova supruga Hatšepsut vodila većinu državnih poslova. Tutmozis II. je nakon smrti iza sebe ostavio legitimnu kćer Nofrure koju je imao s Hatšepsut i mladog sina kojeg mu je rodila priležnica. Nofrure i sin su se vjenčali, pa je time sin bio priznat kao zakoniti nasljednik (Tutmozis III.), no Hatšepsut je preuzela regentstvo. Sedam godina nakon muževe smrti, (1473. g. pr Kr.) prisvojila je kraljevske insignije i službeno preuzela naslov faraona s praenomenom Maatkare. Tim potezom je energična i tašta Hatšepsut isključila iz kraljevske vlasti pravnoga nasljednika Tutmozisa III., koji je uz nju obavljao samo neke državničke obveze reprezentativne prirode.Najznačajniji spomenik cijelog razdoblja njene vladavine je hram u Deir el Bahriju. Hram je podignut u zapadnoj Tebi oko 1466. g. pr. Kr., a danas istraživanje i obnavljanje hrama već nekoliko godina provodi Poljska arheološka ekspedicija i Egipatska organizacija za starine. Terasastom strukturom na različitim razinama postignut je arhitektonski sklad između građevine i prirodnoga okruženja, a stari su ga Egipćani nazivali geser-geseru ("najuzvišeniji među uzvišenima"). Hram je uklesan u stijenu pored starijeg i manjeg hrama Mentuhotepa I, i zaista je jedan od najljepših u Egiptu. Danas je izuzetno zanimljiv turistima, pa je jedan od najposjećenijih arheoloških lokaliteta u Egiptu. Nažalost, poznat je i po nesretnom događaju iz 1997. g., kada su teroristi ispred hrama ubili 58 turista.

Hram priča jednu priču, tj. priča priču o kraljičinom životu, od njenog rođenja pa nadalje. A ta "priča" je urezana u zidove hrama u vidu slika. Zanimljivo je kako su drevni Egipćani trošili vrijeme i energiju. Danas milioni turista obilaze ta čuda i dive se. I ja sam bila jedna od onih koja nije krila oduševljenje. Jerbo ja se oduševljavam na svaki metar, ako nemam čemu, smislim.

Kleopatra

Kleopatra je došla iz grčke dinastije Ptolomeja i nije imala Egipatske krvi. Pretpostavka je da je imala plave oči, svjetao ten i kosu. Bila je mlada, pametna, uspješna i bogata. Ali je zato bila ružna. No, u filmu «Kleopatra» nisu je baš takvom prikazali, jer je nju glumila Elizabeth Teilor. No usprkos tome uspjela je privući Cezara i Marka Antonija za kog se udala kasnije. Njih dvoje su izvršili samoubistvo i time doveli do propasti Egipta.

Nefretiti

Nefretiti, što bi se po drevnom egipatskom dijalektu moglo prevesti kao «Lijepa je Atonova ljepota», bila je žena faraona Aknatona i ujedno je obavljala dužnost kraljice Egipta. Ona je prikazana na jednoj kamenoj bisti kao žena izdužena lica, dugog vrata, pravilnog nosa i velikih očiju. Smatra se da je kraljica naredila da se načini najljepša bista sa njenim likom, ali zapravo ona nije bila toliko lijepa. Vjerovatno je i samom vajaru koji je načinio bistu, na samu pomisao da će mu glava bit odrubljena, dao sve od sebe da bude prelijepa, što mu je i pošlo za rukom. Oči kao u gazele, labuđi vrat, usne k'o napunjene silikonom, dvije naušnice, obrijana glava, nakiti te karakteristični ukras na glavi.

Nefretiti je rodila faraonu tri kćeri i pomajka je faraona Tutankhamona. Njezino ime, zajedno s Aknatonovim, izbrisano je sa svih spomenika, kako bi se što prije zaboravio pokušaj reforme s bogom Atonom. U šesnaestoj godini vladavine faraona Aknatona, Nefertiti jednostavno nestaje s pozornice zbivanja oko faraona Aknatona. U slijedeće dvije godine uz faraona pojavljuje se njegova majka Tija, a nakon nje Nefertitina kćer Meritaten, a potom i faraonova druga žena Kija. Ionako je mnogo toga oko vladavine faraona Aknatona ostalo nerazjašnjeno, pa izgleda da je Nefertiti napustila grad prijestolnicu Akhetaton i negdje se povukla. Nakon smrti Aknatona vladaju faraoni Aj, Semenkare i Tutankhamon. Athumanunhu se sve više čini da ovaj faraon lijepog lica i malo zaobljenih bokova, Semenkare, nije uopće ni postojao, već je to bila prerušena Nefertiti. Njezina grobnica pronađena je u blizini grobnice faraona Tutankhamona koji je Egiptom vladao u 14. vijeku pr. K.

Bila sam u Dolini kraljeva iliti PROKLETA SAM

Kad sam bila mala slušala sam priče o Dolini kraljeva i prokletstvu Tutankamona. Čak sam gledala i filmove i čvrsto sam sebi obećala da nikad neću otić u njegovo grobnicu. Ono nije se s tim zajebavat, šta ja znam kako me mrtvi Tutankamon može proklet. Ko god je bio u njegovoj grobnici poginuo je- tako su govorile legende, ali ne bih ja bila JA da nisam otišla da vidim gdje to počiva mali Tutankamon. Kad ja dodjoh, aman zaman, moje oči ne mogaše vjerovat, pa i ono treće oko nije vjerovalo što ga bijaše instiktom nazvah. Rekli su mi da u grobnice mogu uc al' na vlastitu odgovornost, jer eto bicu pro-kle-ta! Jest, jest! Prokleta! Ja ba. Nije mi takvo upozorenje stojalo ni u solarijumu da cu dobit rak ako se budem kvarcala. Ali, vrijedilo se zrtvovat: budeš proklet, al' vidis bato Dolinu kraljeva!

Grobnice su poredane jedna do druge, ukupane u brda. Ispred svake grobnice (i u cijeloj grobnici) vise čuvari koji te pomno prate da ne uslikaš nešto, a ako uslikaš ode ti kamera. No, ako daš bakšiš slikaj šta hoces! Kakva drzava! Ma krasno.

Od svih faraona pomenucu dvojicu najznačajnijih, bar meni značajnih...Ramzesa II i Tuthankamona.

Treći vladar 19. dinastije i faraon najimpresivnije vladarske karijere koja se uopštee može zamisliti. Puno ime bilo mu je Usermaatre-setepenre Ramzes ("Ra je snažan u pravednosti - Raov izabranik Ramzes"). Vladao je (1290-1224. pr. Kr.) u vrijeme velikog procvata, ali koji je bio popraćen stalnim ratovima. Kako Egipat, tadašnja velesila bliskog istoka, nije mogao izbjeći stalno ratovanje s neprijateljima na sjeveru i jugu, Ramzes je od svoje dječačke dobi do duboke starosti vodio mnoštvo uspješnih ratnih pohoda. Najteža Ramzesova bitka zbila se kod grada Kadeša kad je zamalo izbjegao smrt ili zarobljavanje od strane Hetita. Ramzes je dovršio veliki hram u Karnaku, te izgradio kolosalne hramove u Abu Simbelu i palaču Rameseum. Njegove žene Neferati, Isis-nefret i dvjestotinjak prilježnica rodile su mu 96 sinova i 60 kćeri. Među njegovom djecom Egipćani su osobito poštovali princa Haemvaseta koji je bio vrhovni svećenih Ptaha u Memfisu. Haemvaset je bio poznat kao mudrac, a o njemu govore priče s papirusa iz kasnog razdoblja. Budući da je doživio duboku starost (94 godine) nadživio je 12 svojih sinova, a naslijedio ga je trinaesti - Merenptah. Mumija Ramzesa II pokazuje da je bio iznimno visok (oko 192 cm) što je znatno iznad prosjeka za njegovo doba kad su prosječni muškarci bili visine oko 160 cm. Zbog svoje upečatljive osobnosti i uspješne vladavine obično ga nazivaju Ramzes Veliki. Ja bih dodala još i to da je lik bio reprezantativac za košarku, radi fola.

Grob Thutankamona je bio jedini neopljačkani grob koji se otkrio u 20 vijeku. Sastojao se od četiri prostorije i jednog dugog hodnika. Sve je bilo prepuno prekrasnih umjetničkih predmeta. Danas je blago iz Tutankhamonove grobnice najveća atrakcija Nacionalnog muzeja u Kairu, a faraonova pogrebna maska i antropomorfni sarkofazi od zlata spadaju u najpoznatije i najatraktivnije spomenike staroga vijeka uopšte. Ispitivanja njegova DNK možda će jednog dana razotkriti tajnu ko je bio Tuthankamon, no za sada egipatske vlasti ne dozvoljavaju da se ono obavi. Znamo da je umro ili bio ubijen između 17. i 19. godine života. Radiološka ispitivanja mumije otkrila su povredu na glavi, te se pretpostavlja da je mladi vladar umro od posljedice povrede koju je zadobio pri nekoj nezgodi. Naravno, ne može se isključiti ni mogućnost da je ubijen. No, s političkog motrišta teško da je postojao razlog za atentat na faraona-dječaka. On je bio pod kontrolom Amonovog klera koji je započeo protureformu hereze već umrlog Ekhnatona čija je prijestolnica bila osuđena na brzu propast. Iz njegovog je imena izbačen bog Aton i zamijenjen Amonom. U tom kontekstu mladi Tutankhamon bio je savršena marioneta u rukama Amonovog sveštenstva. S druge strane, ubistvo mladog faraona moglo je biti u interesu onih koji su zauvijek željeli zatrti Ekhnatonovu lozu i uništiti svaki trag njegove vladavine.

Da malo približim izgled grobnica onima koji nisu nikad bili...

Dakle ulaz grobnica je ugraviran u brdo i da bi došao do dna moraš sići niz stepenice koje su opet prekrivene daskama. Vjerovatno se čuvaju da se ne oštete, jer tim daskama na dan pređe stotine ljudi. Čim zađeš u grobnicu, vonj i ustajali zadah okrene ti želudac u utrobi. No, za cijenu zadovoljstva izdrzi se sve to. Platiš ulaz da vidiš grobnicu kraljeva, zgadi ti se zrak koji udises i jos uz to budes proklet. Nije fer.

Ono što me impresioniralo bile su slike po zidovima. Neko je gubio vrijeme prije hiljada godina crtajući od početka zida pa sve do dna razne hijeroglife, crteze ljudi iz profila u kratkim suknjicama, sa štapovima koji liče na kobre, te neke ptice, životinje itd. Neko je bio saburli što bi rek'o naš narod, da bi danas, a sve u svrsi turizma i para, Egipćani sve te crteze fino prekrili staklom da se ne diraju i sve to unovcili. Mozda su ih i prokleli svi oni Ramzesi, Tutankamoni itd. , pa su onako bijedni i jadni ostali i dan danas, a ekonomska situacija Egipta i ne obecava bas puno da ce za par godina biti bolje. E neće.

O yeah, dopada mi se ovaj blogspot!

Obzirom da imam nekih malih problema sa blogger.ba, evo me polako se selim na blogspot i više vremena provodim na njemu nego na svom matičnom blogu ;-)
Ovo matično zvuči baš ono, kako da kažem...dijasporski.

Ovo mi je treći post za isti dan, ali nema veze, kad sam se već ufurala da istresem sve što imam reći. Ovo istresem zvuči morbidno, ali samo onima koji imaju pokvarenu maštu.

Dakle da nastavim o Egiptu...
Nisam štedila na fakultativnim izletima i sve što se dalo obići ja sam obilazila. Jedan od prvih izleta bio je u kamenu pustinju. Nisu me baš te kamenje pustinje oduševile, ali sam vidjela pustinjsku ružu i namah se sjetila Stinga. Pustinje su pustinje i kad jednom dodjes tu odmah shvatiš zašto je nomad propjevao. O da, o ovome je već pričao Zuko i neću da ponavljam. Najatraktivniji u pustinji su betmeni, evo slika, nuto...



A najinteresantnija su djeca, koju na žalost od malih nogu uce da traze baksis. Jadno. Skroz. Zato i kazem Egipćani su fakat kao cigani.



Zanimljivo mi je bilo vozit bagi. Motor na četiri točka. Nikakva obuka ne treba za to, samo sjedneš i voziš, pritišćeš gas ili ga smanjuješ, dakle nikakvo umjeće. Pazi mene kako opisujem ovo...



A onda više zivi nego mrtvi dočekali smo prve zvijezde zajedno sa beduinima uz čaj i pjesmu. Imala sam osjećaj da mi se pjesak uvukao u svaku poru. Gadno je biti nomad. Lako je bilo meni doc na par sati da zabiljezim okom kamere zivot u pustinji, a onda otic u svoju civilizaciju. Doduse u mojoj civlizaciji se ratovalo do skora i to divljacki, a u njihovoj ne pamtim kad je bio rat. Kao što rekoh gledali smo zvijezde cim je pala noc ali ne golim okom, vec teleskopom :

Znatiželja me proganja da vidim kako će izgledat post sa slikama

Samo da se oprobam da vidim kako će to izgledat kad budem pisala pa još uz to postavljala slike.
Već na početku mi se dopada templejt i crna podloga, iako sam do sada koristila sve bijele, ali bijele znaju djelovat ubitačno na oči. Mislim da sam zbog toga i oćoravila. No, da ne dužim, ja bih da počenm pisat o Egiptu, za početak...

Hurgada je malo turističko mjesto u Egiptu, nekoć poznato po ribolovu, a danas po turizmu. Mjesto nema ništa specifično, sem hotela i milion punktova podijeljenih na svakih 200 metara. Malo su me trzali šljemovi i puške domorodaca, a kasnije sam shvatila da je to Bosanski sindrom. Iztrzana od predhodnog rata malo mi je falilo.

Ime hotela se ne sjećam, ali se sjećam da je bio sa 3 zvjezdice. Zvjezdice ne preferiram inače, jer nisam jedna od onih koja boluje za extra smještajem. Zvjezdice mi ništa ne znače...No, hrana je bila ok. Kuhari su imali osmjehe. I oni su bili ok. Sve u svemu ok hotel, ok lokacija, ok ljudi, ok radnici, ali ono što me iznenadilo bilo je da im žene uopste ne rade. Muskarci čiste sobe, prave kobre od posteljine a onda za kobru traže bakšiš. Trebala sam tražit da mi naprave bjeloušku...Egipćani su pravi dzeparosi, pravi cigani i kao ljudi NULA.

Pred odlazak tamo , dobila sam i informacije da su u julu podzemne vode (latinski : juniperus horizontalis ) i zeleni bicari ( kancerus vertikalis ) aktivniji nego inace pa smrt vreba iza svakog coska , te ako prezivis mozes super da se provedes. I bilo je ludo i nezaboravno.

Od ostrva koje toplo preporučujem da se obiđu predlažem Giftun. Tu sam išla na krstarenje i kratak kurs divinga. Diving je nešto neopisivo i to se mora probati bar jednom u životu. Nema ništa ljepše nego uploviti u svijet tišine, u svijet plavetnila i vanzemaljskih boja. Crveno more je najtoplije more (tako bar kažu) a po meni najljepše ostrvo koje Egipat ima jeste upravo Giftun. Ostrvo kao da je neko po mojoj narudzbi izvadio iz mojih snova i spustio tu na mapu. Roneći imala sam malih problema, jer me instruktor baš namučio. Namamio je ribicu na mene i tu sam počela paničit. U svemu tome naucila sam da se ne treba plasit velikih bijelih ajkula, vec i malih plavih ribica. Sta ja znam sta je bezopasno. Meni je zmija zmija i nema razlike izmedju kobre i bjelouske...

Počinjem iz početka

Neko je jednom rekao da su počeci slatki i da se ne trebamo čudit ljudima koji često odlučuju da nešto krenu iz početka. Zrno po zrno daje pogaču, kamen po kamen palaču, a ja ću ovim blogom da dam mali doprinos ljubiteljima avantura i putovanja...Ovo je ko zna koji po redu moj početak da otvaram neki blog. Ima me na raznim blogovima, ali pišem uglavnom o istim stvarima...

Moje ime je Samohrana djevojka. Imam sasvim dovoljno godina da hodam noću iza 23 časa kada je policijski sat na snazi. Volim sve što vole mladi, ali od svega najviše volim putovanja i ekstremne sportove. Volim život i živim ga punim plućima. Takmičarskog sam duha, što lav u horoskopu puno govori o meni. Vrlo rado provodim vrijeme pod zvijezdama prodajući zjale i pravim se da nisam romantik, jer oni su izumrli poput dinosaura...kažem pravim se, a jesam...romantik sam do dna!

Ovo je bilo toliko za početak. U narednim postovima pričaću vam o svojim putovanjima. Bilo ih je ludih i nezaboravnih.

Veliki pozdrav od malog ali iskusnog početnika ;-)